Sjećanja

GRNČAR NAPAD

zole | 09 Jun, 2009 17:01

Ležim u zemunici ali san neće na oči.Izlazim i zapalim cigaru.Jezivu tišinu prekida povremeno šuštanje lišća,i sve češći i sve jači Lindin lavež.Neko je gađa kamenom jer mu prekida san.Odlazim na spavanje i napokon zaspim.

Budi me pucnjava i Gagin glas."Ustajte!Ovo je napad!" Čampa i ja grabimo puške i izlazimo napolje gdje se bitka već zaturila.Pored nas zvižde metci i rasprskavaju se oko nas.Prvi put se susrećem sa rasprskavajućom municijom.Naš broving nemilosrdno tuče u pravcu napadača.Pucam u šumu i ako nikog ne vidim.Iz pravca Lokava prema nama lete užarene kugle. Vjerovatno bofors. Crvene kugle prelijeću dobrih deset metara preko nas,sigurno nas je nanišanio u toku dana.Srećom po nas loše.Vjerovatno i ne vidi gdje mu zrna eksplodiraju pa se i ne popravlja.Očekujem svakog trenutka da se naša artiljerija uključi ali od toga ništa.Artiljerija je pod kontrolom UN i teba vrijeme da se stavi u funkciju.Za to vrijeme muslimanska artiljerija se okomila na nas svom žestinom.Napokon sa Ban Brda popčinje da tuče naš bofors,ali krtatko i prestaje.Koji im je kurac pomislim.Znam da imaju idealan pregled našeg lijevog boka.

Ispod mene na našoj trojci pucnjava se utišala.Pored mene pronesoše nekog ranjenika.Neko mi govori da je trojka pala ali ne raspoznajem ko.Odmah bacim dvije bombe u pravcu trojke koja se nalazi desno ispod mene."Perhane! Perhane! Prrrr!"Čuje se ispod mene."Perhane!Jebali smo im majku."Neki od balija se kofrči.Saspem par kratkih rafala prema njemu i bacim još jednu bombu.Odozdo mi psuju četničku majku i zasipaju me rafalima.Ponovo "Perhane"!"Ne zovi ga on ti je "...... neko mu odgovara ali ne završava rečenicu.Pretpostavljam da je nastavak glasio pogino.Desno od mene iz pravca Visa počinje da tuče naš flak(20mm) Ali pogađa trešnju iznad položaja na Kosmaču .Opasno je ugrozio naše.Ipak neka zrna su preletjela i našla svoj cilj.Jedan muslimanski vojnik iskače iza tranšea na neka četiri metra od mene i pretrčava prema našem rovu.Pucam u njega. Nikako da ga pogodim.Skreće u stranu i skače nazad.Čujem ga kako mi psuje majku i porodicu.Svuda oko nas se čuju artiljerijske eksplozije napadnuti smo na čitavom frontu.Naš flak i dalje pogađa onu trešnju dok muslimanski bofors ponovo počinje da djeluje ali nas ponovo prebacuje.

Muslimani su se pregrupisali i ponovo nas napali.Potisnuli su nas i sa keca ali se i dalje uporno branimo.Pored mene Čedo, nešto mi govori ali ga ništa ne čujem.Ustaje. Puca. Jasno vidim kako je pogodio nekog.Taj pada na leđa.Skoro istog momenta pade i Čedo.Jasno čujem kako krklja.Neko ga je uhvatio za noge i izvukao. Još uvijek čujem njegovo krkljanje.Među nama je nastalo neko komešanje. počela je da nas hvata panika.O bože samo da svane,jer čim svane oni su gotovi.Čini mi se da su i oni toga svjesni pa kao da pojačavaju pritisak. Pomoć nam je stigla u pravo vrijeme."Dvica stavljaj maske" čujem kako neko govori.To je Dejo ispaljuje suzavac.Kakve maske i kurac odakle nam.Bjeličasti dim se počeo polako širiti ,sva sreća pa ga vjetar nosi ka turcima.Nekako mi izgleda da je sjebo više nas nego njih,već osjetim kako me peče grlo.Muslimanski vojnici što natjerani suzavcem što našim pojačanjem i samim tim većim pritiskom počinju da se povlače.Iza Igmana se počela pomaljati zora.Odjednom svjetleća raketa iz pravca Kosmača.Koja te budala sad ispali.