Sjećanja

Zatišje

zole | 17 Jun, 2009 20:36

Pješadijska pucnjava na našem dijelu fronta je skoro prestala.Ali iz pravca Ilidže,Vele,Ilijaša još uvijek se čuju artiljerijske salve.Sarajevski front je napadnut čitavom svojom dužinom.Na našem dijelu nije bilo pomjeranja i ako smo imali žestoke napade od Igmana preko Košćana do Vele.Naša brigada se branila od tri korpusa prvog,četvrtog i sedmog.Prve vijesti govore da ima poginuluh ali "ne tako puno"s obzirom na silinu udara koji smo trpili.Kod nas na koti dvojica poginulih Čedo i Relja.

Pušimo i čutimo. Iza Igmana se pomalja zora.Nikad se nisam toliko obradovao svanuću.Nikad mi Igman nije izgledao ljepši.Ispod njega Hadžići.Za neko ljepše vrijeme koje pamtimo reklo bi se usnuli.Ali ove noći teško da je iko spavao.Preko nas i dalje prelijeću granate.Odlično vidimo kako padaju oko pošte i crkve.Inače crkva je bila glavna meta tokom čitavog rata.Mnogo je civila izginulo u okolnim zgradama dok su gađali crkvu među njima i dvoje djece.Sjećam se neke bake koja nam je s prozora Vampirice govorila:"Uzmite djeco eksploziv pa je roknite da nas se više manu"

Oko nas svuda tragovi bitke.Razbacane čaure.krvavi prsluci.Srećom nisu naši,poodkidano granje,rupe od granata.Skupljamo sve, ja pronalazim jednu pušku odmah ispod rova.Malo dalje pronađen je minobacač 60mm,dosta torbi sa hranom, u svakoj torbi limun ,narandža,haše, kikiriki ,pašteta, čokolada,jedan hljeb šteka Drine,ovi se bili spremili da ostanu duže.Pronašli smo šest puški,devet krvavavih prsluka,nešto bombi i mina za minobacač.Ispod trojke nose jednog poginulog muslimanskog vojnika.Neki ga poznaju,mada jedva,pogođen je iznad desnog oka i ima veliku ranu.Nekako mi ga žao,ali jebiga da mi nismo ubili njega on bi nas.Odvajam se sa Slobom,Naslanjamo se na drvo i onako ćutimo.A šta i da kažemo jedan drugom.E jebem ti raketu zamal ne izginušmo zbog budale.Razmišljam u sebi.

Udaljini vidim rodno selo i misli počinju da mi se roje.Oduvijek se u mojoj porodici ginulo u ratovima.Uvijek su pominjali nekog Miću koji je umro u Beču poslije bitke na Soči.U drugom svjetskom ratu ustaše ubiše sedmoricu onako pred kućom.U ovom poginuše mi dva rođaka Srele i Gaša.Misli mi skreću na veselije teme.Jednom kad sam istovaro neki crijep Nino mi se privuko i ukro pivu.Dijete se napilo a njegova majka umalo da me strpa u top.Misli mi prekidaju zvižduci granata koje prelijeću preko mene.

Na položaj nam dolazi pukovnik Savić.Sav je sretan što smo se odbranili.Na nekom referisanju kod Mladića on je reko da tamo gdje njegovi ljudi drže front"Turci"ne mogu proći.I sad je sav važan."To sokolovi to junaci nedajte se"Stalno ponavlja.Kratko nam prenosi stanje na frontu.Prvi utisci govore da je napadač potpuno razbijen i da je pretrpio velike gubitke.Naša artiljerija nije mogla odmah da dejstvuje jer je bila pod kontrolom snaga UJEDINJENIH NACIJA. Očekuju se još jači napadi mada nas više ne mogu iznenaditi.Nema opuštanja.