Sjećanja

PUT NA PALE

zole | 02 Septembar, 2009 22:06

Probudio sam se pred bolnicom.Ležim na nosilima spuštenim na zemlju.Mrak je već odavno pao.Sa okolnih brda još se čuju eksplozije.Čekamo sanitet koji će nas prebaciti na Pale.Pokušavam da saznam kakvo je stanje na frontu.Pitam nekog đeda koji je vjerovatno čuvar bolnice."Tučemo ih sine ko volove.Ništa se ti ne brini samo odmaraj,nigdje nam nisu probili linije".Kaže da in ima sina na frontu i ne zna ništa o njemu. Nudi me cigarom. "A ta armija PIH" nastavlja priču "će da se raspadne kad ih mi podufatimo".

Sanitet stiže.To je TAM 110.U njemu je četiri ležaja,dva gore dva dole.Mene unose poslednjeg.Srećom smješten sam na donji ležaj."Zole"! Neko me doziva.To je Dragan ,nekad smo radili zajedno.Glava mu je zamotana i jedno oko.I on ide za Pale ali pošto može da sjedi on će sa vozačem u kabinu.Preko nas prelijeće granata i pada negdje iza bolnice.Nikako da krenemo.Mene već počinje da hvata nerovoza,a i nešto me žulja između plečki.Nakon nekoliko minuta ulazi sestrai krećemo.Sestra me pita kako sam i treba li mi nešto ,pokazuje mi flašu s vodom.Na licu joj se vidi umor.Ostala trojica spavaju samo ovaj iznad mene nekad zakrklja .

Ponovo sam zaspao.Budi me otvaranje vrata.Pomislio sam da smo već na Palama.Na vratima se pojavljuje vozač i grubo sestri kaže da spusti roletne na prozorima.Sestra me obavještava da smo u Butilima .Pa mi smo tek krenuli a ja mislio da smo stigli,tek smo desetak kilometara od bolnice.Zabrinut sam jer znam da put dobrim dijelom prolazi uz same linije razdvajanja.Do Pala ima sigurno osamdeset kolometara,moramo obići čitavo Sarajevo.Počinjem da trpim velike bolove.Ovaj iznad mene počinje da krklja i mlatara rukama.Osjetim da sam se nageo naprijed,znači počeli smo da se penjemo.Prošli smo Vogošću.Ponovo krkljanje,šištanje i mlataranje rukama.Sestra pokušava da mu pomogne ali je on udara rukama i ona ne može da mu priđe.Guši se.Mahajući rukama podiže roletnu.Osvjetlio nas je i sad smo idealna meta.Oko nas već fijuću meci.Čujem dobro poznati zvuk granate koja nas prelijeće i eksplodira iznad nas, srećom malo dalje.Sestra očajnički pokušava da spusti roletnu,a ja da uhvatim ruku ovog nesretnika iznad mene.Vozač ubrzava i mi odskačemo po ležajevima.Ranjenik desno iznad mene samo što ne padne ali ga sestra zadržava uporedo se boreći sa rukama ovog iznad mene.Još samo da nas pogode ovako izmrcvarene i umorne.Odskačem po ležaju i trpim užasne bolove. Stalno pokušavam da uhvatim ruku koja udara sestru i napokon uspijevam.Sestra brzo spušta roletnu.Zviždanje metaka prestaje,vozač usporava ali zato bolovi ostaju i sve su jači.Sestra uzima neki aparat i pomaže onom pri disanju.Malo se smirio.Čvrsto mu držim ruku i mislim da će ga rame boliti čitav život.Sanitet nalijeće na rupu.popuštam stisak.Sestra je odletjela u drugi kraj saniteta.Ponovo počinjemo bitku sa rukama koje udaraju sestru.Utoj borbi sestri se raskopčava bluza i potpuno otkriva grudi. Moj pogled je prikovan na te velike ,oble,čvrste grudi.Hvata mu ruku i ja joj kažem da ga veže,što ona i čini.Moj pogled nikako da ode dalje od prsa.Uh kako su krupne prolazi mi kroz glavu.Ali sestra namješta bluzu nesvjesna mojih pogleda.Primjećujem da mi je zavoj prokrvario.Kažem sestri a ona mi objašnjava da je to normalno poslije takve oparacije, a i da nije moralo je malo poslije ovakvog lomatanja.Pomoći ću ti koliko mogu kaže.A da nije ni svjesna koliko mi je već pomogla.Kako sam joj ugledao grudi više me ništa ne boli a mogao sam da vrištim od bolova.

Sestra vadi cigare i odmah ih vraća u džep."Zapali"kažem "nećemo pocrkati".Što ona uz osmijeh čini."Odavno mi nije bila teža noć"kaže.Po brzini kojom se kreće vozilo zakjučujem da smo na asfaltu,znači blizu bolnice.Pred bolnicu nas istovaraju kao kakvu robu.Neko me pita u šta sam sve ranjen kao da se ne vidi.Grubo me podiže u sjedeći položaj zagledajući mi leđa."Samo noge"čujem.Oh kakav kreten zamalo se ne unesvjestih od naglog pomjeranja."Nosite ih unutra"!Sestra im predaje dokumentaciju.prilazi mojim nosilima."Hvala ti ne znam kako bi bez tebe izdržala ove noći,puno si mi pomogao"."I ti meni".Kažem a licem mi pređe smiješak.